„… Čula sam svoje tijelo i u njegovoj istini i u njegovom bolu… Ovo je tek početak izgradnje novih navika… Početak izgradnje nečeg novog na ruševinama emocionalne i fizičke iscrpljenosti … Težak je to posao… Šteta što sam ga počela tek sada… Hodala sam sa simptomima bolova u tijelu, što je doktor zanemario, sve dok konačno nisam izgubila vjeru i nadu da mi bilo tko i bilo što može pomoći…

Ipak, u tom velikom očaju tuge i rezignacije čula sam unutarnji glas… Uostalom, oduvijek sam željela ići na Lowenovu psihoterapiju… Bilo je to u nedjelju, točno četiri dana prije početka prvog radioničkog susreta – nikada neću zaboraviti taj trenutak.

Postojao je strah hoće li živčani sustav moći propustiti sljedeći podražaj, ali i olakšanje kada nisam morala raditi sve vježbe, nego zastati i učiti slušati sebe… Veliko je olakšanje kada tijelo govori, a glava se odmara i sluša… Učim vjerovati ljudima od nule…

Željka Bodul Kięczkowska topla je osoba koja savršeno dobro zna kako stvoriti siguran prostor za svaku osobu, jako vodi računa o tome je li određena osoba spremna suočiti se s određenom temom, npr. traumom, ili još nije vrijeme za to. Nije bilo pritiska u vezi s bilo kakvim očekivanjima i rezultatima… Bilo je to vrlo oslobađajuće za mene, stvarima se dopustilo da teku svojim tokom – rad s tijelom tekao je svojim ritmom… Jer tijelo pamti… Jer tijelo zna kako se samo liječiti … Ako mu samo dozvolimo progovoriti.”

„Nisam imala nikakva očekivanja, htjela sam upoznati svoje tijelo, voljeti ga više. Sigurno sam nekoliko koraka ispred. Tijekom radionice naučila sam puno o sebi – o svojim obrascima djelovanja i uvjerenjima, a na vježbama je dolazilo do izražaja ono što sam istinski osjećala kao prave prepreke u svakodnevnom životu. Ono što primjećujem je da, iako sam puno naučila o sebi, još uvijek mi je teško to znanje primijeniti u životu, u svakodnevnim situacijama. Međutim, znam da je to veliki izazov i veliko očekivanje za osam tjedana, to je, ipak, proces koji je pokrenut na čemu sam zahvalna.

Sa sobom sam ponijela znanje o sebi i svojim emocijama, uzemljenje, koje sada koristim svakodnevno, vježbe koje mi pomažu doći u dodir sa stvarnošću jer imam tendenciju ‘odletjeti i biti jako u svom umu’.

Radionica je bila lijepo mjesto da zastanem i pogledam u sebe, malo iz druge perspektive. Atmosfera topline, Željkina razumijevanja i prihvaćanja stvara siguran prostor za promatranje, promatranje sebe, upoznavanje naših vlastitih resursa, ali i ‘teških’ iskustava za nas. Osim svoje tople naravi, Željka je i vrlo živopisna i karizmatična osoba, koja zaražava svojom vitalnošću i inspirira da od života uzmem više dobrog “.

„Radionice su nadmašile moja očekivanja. Ponovno sam počela osjećati emocije. Za mene je važan osjećaj da mogu pronaći podršku i osjećaj sigurnosti u samoj sebi. Osjetila sam ljutnju zbog činjenice da cijelo vrijeme radim ono što ne želim. Strah koji pokušavam potisnuti kontrolom. Željka je stvorila vrlo sigurnu zonu, osjećala sam da mogu računati na njezinu podršku. Osjećala sam se zbrinuto i vođeno. Zahvaljujući radionicama, malo sam prevladala nevoljkost kontakta sa ženama. Otkrila sam mnogo napetosti u sebi, koje prije nisam bila svjesna. Moji strahovi (prije radionice) uključivali su i strah od terapijskog rada u grupi. Nikada prije nisam sudjelovala u takvom obliku rada, ali zahvaljujući radionicama shvatila sam da mogu bolje osjetiti samu sebe kada sam u tako važnim trenutcima s drugim ženama.”

“Moja su se očekivanja ispunila. Iznenađena sam svojim uvidom u području zdjelice. Osjetila sam da je tu nešto duboko skriveno i to sam prvi put u životu na djelić sekunde mogla i vidjeti te pustiti malo zraka unutra. Još me jedna stvar iznenadila – tijekom međusobnih trenutaka bliskosti, kada smo se svi grlili i opraštali jedni od drugih, u jednom trenutku osjetila sam da mi je muka u želudcu, odnosno osjećala sam kao da je to bilo previše za mene, nekako opterećujuće. To me potaknulo na razmišljanje jer ono što sam smatrala ugodnim za mene je ujedno bilo ‘preveliko’. Iz radionice sa sobom nosim sve stečene informacije, a prije svega to da sam našla način da se nosim sa svojom ljutnjom. Dala sam si za pravo da budem manje stroga prema sebi.

Nevjerojatno je Željka kako osjećaš drugu osobu. U razgovoru s tobom mogu drugačije, nježnije pogledati na sebe što mi omogućuje izgrađivati se iznova. Daješ mi prostora i prihvaćaš moje plakanje, kao i to da budem nemoćna, ‘slaba’, loša… Učiš prihvatiti i razumjeti sebe.”

„Unatoč svom početnom skepticizmu bila sam iznenađena kada sam otkrila da je na nekoj razini (koju je teško definirati) metoda napravila razliku. Jako mi je drago što sam pronašla tu metodu. Imala sam puno povjerenje u voditeljicu, što je u ovakvoj vrsti radionice izuzetno važno. Potpuna otvorenost voditeljice i sloboda s kojom je izvodila vježbe davali su mi osjećaj sigurnosti i ujedno pomogli u suočavanju s vlastitom nelagodom u vježbama u paru ili u vježbama koje su mi bile neugodne (pojavio se osjećaj stida). Željela bih nastaviti raditi tom metodom. Uvjerila sam se da će mi oslobađanje od nakupljenih napetosti u tijelu omogućiti da se osjećam ugodno sama sa sobom, a upravo tako bih opisala osjećaj koji se javlja nakon vježbanja. Nije to bila radost, tuga ili neki drugi osjećaj, već osjećaj unutarnje sloboda. Nakon ovih radionica shvatila sam da tu slobodu života nisam osjetila dugi niz godina.”

„Radionice su iz tjedna u tjedan donosile nešto novo, a istovremeno su se na kraju lijepo zatvorile u cjelinu. Intenzitet je također bio na dobroj razini, poslije se moglo normalno funkcionirati 😉, a ujedno je ostavilo trag koji je, ponekad, tek nakon nekoliko dana donosio učinak ili smisao. Predivna voditeljica, puna topline i osjećajnosti. Sjajna grupa, koja je bila otvorena prema drugima i davala osjećaj sigurnosti”.

Radionice su mi omogućile da primijetim veliku napetost u nogama, što je za mene otkriće, željela bih ih opustiti i više brinuti o njima. Također, osjećam da postoji velika napetost u zdjelici jer u trenutcima opuštanja dolazi do nevoljnih trzaja u tom području. Osjećam potrebu za uzemljenjem i radom u području prsnog koša (osjećam da se tu nešto krije, neka bol i iskreno, podsvjesno se bojim da je to veliko). Na dolazak na radionicu potakla su me osobna iskustva, Lowenove knjige koje sam čitala. Kada sam vidjela fotografiju voditeljice i pročitala par rečenica o njoj, osjetila sam da je to ta osoba i da ŽELIM doći. Bojala sam se da jutarnja grupa nije za mene, ali pokazalo se da je i to vrijeme u redu iako sam malo nezadovoljna jer bih voljela da je ciklus duži. Rad u grupi daje puno više mogućnosti da pogledate sebe i svoje reakcije na druge ljude. Zapažanja drugih vrlo su korisna, bliska i potiču na razmišljanje. Voditeljica nam je omogućila da odgovore potražimo u sebi i to je bilo tako malo otkriće
🙂”.

“Fascinirana sam Željkom – njezina profesionalnost, snaga, ženstvenost i empatija za mene su neviđena kombinacija. U početku sam se bojala rada u grupi, ali s druge strane, to je bila vrsta rada u kojoj sam se htjela okušati. Sada znam da grupa daje više mogućnosti, bržu povratnu informaciju, što se pokazalo iznimno vrijednim za mene”.

“U početku mi je radionica izgledala pomalo kao gimnastičke vježbe, ali retrospektivno sam shvatila važnost vježbi koje će mi omogućiti da osjetim i priznam (!) bol i nelagodu, umjesto da ih podnosim stisnutih (ili uvijek napetih) zubi ili ramena. Bilo mi je teško raditi vježbe u paru (pogotovo s dečkima), ali su me naučile kako ‘neprasnuti od smijeha’, što je bila moja prirodna reakcija vezana uz osjećaj nelagode. Na Željkin poticaj dopustila sam si da idem svojim tempom i da se vodim onime što osjećam, umjesto onime kako mislim da ‘treba’, ne vodeći računa o svojim osjećajima i potrebama. Također sam otkrila da je pomaganje i sama prisutnost uz drugu osobu koja toj osobi daje osjećaj zbrinutosti.

Radionice su se odvijale u vrlo prijateljskoj atmosferi, s naglaskom na potrebe grupe. Svatko je imao vremena za dijeljenje onoga što je smatrao važnim. I Željka i Ania pazile su na vježbe i bile spremne suptilno ispraviti ili pružiti dodatnu podršku ako je bila potrebna.

Također mi se svidjelo što smo nakon svakog susreta dobili e-mail s pitanjima za razmišljanje i malo teoretskih objašnjenja (jer jako volim znati zašto bi trebalo raditi to što radim).

Na kraju, unatoč početnim strahovima, radionica me uvjerila da je rad s tijelom vrijedan smjer u radu na sebi”.

“Moja su se očekivanja i više nego ispunila. Radionica je bila vrlo zanimljiva i prije svega dirljiva. Željka je apsolutno nevjerojatna osoba. Oduševljen sam njenim pristupom, velikim srcem, toplinom i brigom. Bilo mi je jako žao rastati se od nje”.

“Jako sam zahvalna i zadovoljna, veliki naklon i hvala, prije svega, Željki! Suptilnost, brižnost, toplina i ogromno znanje omogućili su mi da se od prvih susreta osjećam sigurno i vjerujem Željki, grupi i prije svega – sebi. Također bih se željela zahvaliti Ani (osobi koja je asistirala) koja je uvijek bila spremna pomoći i podržati me u teškim trenutcima. Moju grupu čine ljudi koji su vrlo osjetljivi, podržavajući i nakon ovih šest tjedana postali su mi bliski, što je nešto nevjerojatno za mene. Ovo iskustvo pamtit ću jako dugo. Ponovno sam otkrila da svijet, odnosno ljudi ne ugrožavaju, da kontakt s drugim ljudima umiruje i omogućuje da se osjećate punije. Formula radionice jako mi se svidjela, omogućila mi je da postupno uđem i završim ono što se pojavilo u mom tijelu, osjećajima i umu. Moja iskustva, ono što sam mogla dobiti od grupe i voditeljice i ono što sam si dopustila dati, nadmašila su moja očekivanja. Dobila sam širi pogled na svoje poteškoće, te uvide odakle one dolaze, nove metode rada kod kuće u području emocija, njihovoj regulaciju, oslobađanje od napetosti, brigu o sebi, kako u smislu mentalne higijene tako i tijela”.