DA LI JE LJUTNJA LOŠA?

utworzone przez | tra 9, 2022 | ČITAONICA, BIOENERGETSKA ANALIZA, PSIHOLOGIJA | 0 komentarzy

DA LI JE LJUTNJA LOŠA?

LJUTNJA ODČARANA

Ljutnja kao jedna od osnovnih emocija dio je naše biološke obdarenosti. Od trenutka našeg rođena, obdareni smo sposobnošću osjećanja i izražavanja ljutnje, kao i ostalih primarnih emocija. Biološka obdarenost osnovnim emocijama usmjerena je na opstanak naše vrste. Bez sposobnosti osjećanja npr. straha ne bismo pobjegli od tigra u džungli, a bez ljutnji ne bismo se obranili od napastnika.

 

Kad razmišljam o emocijama, volim analogiju s automobilom i gorivom. Bez goriva (hibrid također koristi gorivo, tj. struju :)), auto neće ići, zar ne? Gorivo je vrsta energije kojom se automobil opskrbljuje zahvaljujući kojoj može ispunjavati svoju funkciju. Za bolje razumijevanje zašto su nam emocije uopće potrebne;), možete na trenutak zamisliti da smo i mi automobili, a emocije su naše gorivo. Svaka od njih ima svoju funkciju, koloritet i svaka će nas gurati u različitom smjeru :).

 

Priznajem, nekada sam imala fantazije tipa "život bez emocija bi bio puno lakši". Nekoliko desetljeća i izobrazbi kasnije, išsto mi jej omogučilo razumijevanje funkciji emocija, zahvalna sam što ih imam :). Da ne posjedujemo emocije, ne bismo znali u kojem trebamo smjeru ići, i što sa sobom napraviti. Ne osjećajući emocije straha, npr. zbog oštećenja moždanih struktura, naš život je doveden u opasnost.

 

Emocije su impulsi iz našeg živčanog sustava, usmjereni na odgovarajuću mobilizaciju našeg tijela kako bi ga pripremili da na odgovarajući način odgovori na date podražaje.

 

U djeliću sekunde naše je tijelo potpuno spremno za akciju. To je popraćeno vidljivim tjelesnim manifestacijama, a ovisno o vrsti impulsa/emocije, one će biti različite, npr. ubrzan rad srca, blijeda ili rumena koža, znojenje, promjene u disanju itd.

 

 

LJUTNJA, AGRESIJA I NASILJE

 

Ljutnja je emocija koji nas upoyorava da su naše granice i vrijednosti prekoračene i naše potrebe nisu zadovoljene. Energija ljutnje je energija koja nas gura naprijed i omogučava nam da zadovoljimo svoje potrebe, da obranimo svoje vrijednosti ili da se suprostavimo eventualnoj povredi. 

Impuls ljutnje ili energetski naboj koji u sebi nosi je ekspanzivan, topao, prema gore i naprijed. Mobilizacija iz živčanog sustava osjetit će se u cijelom tijelu, ali najviše naboja možemo osjetiti u leđima, rukama, šakama, čeljusti i očima. Pogledajte svog ljubimca ako ga imate i promatrajte kako izgleda kada je spreman za napad :). 

 

Nažalost, ljutnja se često negativno povezuje s nasiljem, zlostavljanjem, ozljeđivanjem, destrukcijom, odnosno agresijom u uobičajenom shvaćanju značenja te riječi.

 

Agresija se obično povezuje s namjernim nanošenjem ozljeda, boli i patnje drugoj osobi. To je namjeran čin,verbalan ili fizički, koji može i ne mora biti učinkovit, ali je ipak agresivan. Bitna je sama namjera! Razlikujemo neprijateljsku agresiju i instrumentalnu agresiju. Neprijateljska agresija je agresivnim činom koji proizlazi iz osjećaja ljutnje kako bi se nanijela bol ili patnja drugoj osobi. Instrumentalna agresija je manje izravan čin, usmjeren na postizanje određenog cilja, a ne na samo nanosenje patnje oštećenoj osobi, npr. netko nas pretuće da bi nas opljačkao. Cilj bi bio krađa, a sredstvo za postizanje cilja bila bi agresija.

 

Zlostavljanje, bez obzira na vrstu, uključuje u sebi čin agresije. Svako zlostavljanje je agresijom, ali nije svaka agresija je zlostavljanjem. Dodatno, u zlostavljanju postoji neravnoteža moći (fizičke i/ili psihičke) između počinitelja i žrtve.

Ako imamo takva iskustva, naučili smo se bojati ljutnje – vlasite ljutnje kao i ljutnje drugih osoba. 

Povezati ćemo osjećaj ljutnje sa agresivnim i/ili nasilnim ponašanjem i zlostavljanjem.

 

Dakle, nije loša ljutnja kao emocija, ali ono što činimo s njom može biti loše.

 

 

 

LOWEN O LJUTNJI I AGRESIJI

 

 

Različite psihološke teorije na različite načine gledaju iste psihološke fenomene. Obogaćuje to naše znanje o čovjeku.

 

Čovjek je složeno biće i svi procesi koji njim upravljaju ne mogu se obuhvatiti jednom jednostavnom definicijom.

 

Pišući u svojim knjigama o agresiji, Lowen nije mislio na agresiju čije značenje nam se nameće u svakodnevnom govoru. Agresivnost sje shvaćao u smislu asertivnosti i težnje za životom (moje tumačenje). Međutim, nitko ne može bolje opisati Lowenova razmišljanja od njega samog, stoga donosim ulomak iz njegove knjige.

U svojoj knjizi "Glas tijela" Alexander Lowen piše:

Sa stajališta osobnosti je drugačije: agresija je suprotnost pasivnosti. Za nekoga kažemo da je agresivan kada svoje potrebe zadovoljava vlastitom aktivnošću. Suprotno, pasivna osoba čeka da joj druga osoba nešto da. U širem smislu, agresija je povezana s asertivnošću. Na primjer, muškarac koji se udvara ženi učini agresivan potez. Pasivni muškarac čeka da žena napravi prvi korak. Možete agresivno tražiti posao, promovirati ideju, pa čak i upoznavati ljude.

Ova psihološka upotreba izraza "agresija" temelji se na etimologiji. Njegova srž znači kretanje; prefiks ag - pokazuje smjer. Agresija je dakle kretanje naprijed ili prema nečemu...

Značenje pojma postaje još jasnije kada ga usporedimo s riječima kao što su "regresija" i "digresija". Regresija znači kretanje unatrag, a digresija znači udaljavanje od nečega...

Ako u međuljudskim odnosima, a ni moć, a ni vlasništvo ne igraju važnu ulogu, agresija je prirodna funkcija. Da biste se u to uvjerili, dovoljno je dovesti mališana u trgovinu s igračkama i promatrati njegovo ponašanje. Pružit će ruke i "uzeti" svaku igračku koja mu se svidi. Možda ih čak i uzeti od drugog djeteta. Dijete je prirodno agresivno. Ne libi se izraziti svoje potrebe i želje, a niti težiti njihovom zadovoljavanju.

Bez agresije niti jedna životinja koja živi u divljini ne bi preživjela jer joj gotovo ništa ne dolazi samo. Mladi sisavac koji se nakon rođenja ne približi majčinoj bradavici će umrijeti od gladi. Dojene bebe su slično agresivne. Dok se vrpolje, traže majčinu dojku i ispružajue usne kako bi prinijele bradavicu ustima.

Ljudi postaju pasivni jer su njihovi obrasci agresivnog ponašanja blokirani strahom i odgojem. U većini domova djeca su prisiljena obuzdati svoje agresivne porive. Stalno slušaju: "Ne diraj", "Ne bježi", "Ne pričaj kad te ne pitaju"...

Zbog dobrobiti djeteta treba dopustiti da bude agresivan kad god je to moguće. Koristit će agresiju kako bi potražio zadovoljstvo, a ne s namjerom da nekoga povrijedi...

A ako se prirodna agresija blokira, dijete će početi koristiti nasilje ...

Prirodni agresivni impulsi mogu se suzbiti, ali se ne mogu eliminirati. Život je sam po sebi agresivan u smislu da je kretanje unaprijed, stalni proces kojim nastojimo prevladati prepreke na svom putu. Klijajuće sjeme agresivno se probija kroz zemlju kako bi dobilo pristup svjetlu. Sve dok metaboličke životne aktivnosti traju, proizvodi se energija za pokretanje agresivnih impulsa. Kada je njihovo izražavanje blokirano, pravilan protok energije je ometen, što dovodi do eksplozivne situacije...

Kako bi preživjela, većina djece treba potisnuti ljutnju koju osjećaju prema roditeljima . Naučili su da svaki pokušaj ratovanja završava još većim ograničenjem slobode. A budući da potisnuto nasilje boravi u osobnosti poput ne eksplodirane bombe, osobnost treba držati pod strogom kontrolom. Ova kontrola je osigurana napetošću mišića. Napeti mišić se ne kreće slobodno. Kada takva osoba obuzdava nasilje, blokira i prirodnu agresiju koja neprestano daje povod za ljutnju i nasilje, a samim time stvara stalnu potrebu za kontrolom. Tako se stvara začarani krug koji se može prekinuti samo terapijskim postupcima.

 

 

 

 

SUOČAVANJE S LJUTNJOM

Općenito poticani i kulturološki komunicirani model za suočavanje s ljutnjom je njezino potiskivanje. 

Potiskivanje je pokušaj zadržavanja iznutra ili kontroliranja svojih osjećaja, umjesto da ih izrazimo. Daje nam varljivu nadu da imamo kontrolu nad sobom, drugima ili situacijom.

Kao i svaki drugi osjećaj, potisnuta ljutnja ne nestaje. Njezina kumulacija se nakuplja u nama i tražiti će odušak. Odušak može biti npr. psihosomatski poremećaj (bolovi, napetost, ukočenost itd.) ili ispad bijesa u smislu "ne u dobrom trenutku, ne oprema odgovarajućoj osobi, ne na odgovarajući način". Ovo su primjeri nekonstruktivnog izraz ljutnje koji uništava međuljudske odnose i nanosi štetu našem zdravlju. 

Konstruktivnije je izražavanje ljutnje na adekvatan način.

U sigurnim uvjetima radionice, imate priliku upoznati se i osvajati sa svojom ljutnjom. Možete uvidjeti svoj stav prema svojoj ljutnji kao i kako reagirate na ljutnju drugih. Učimo raspoynavati reakcije našeg tijela kada se pojavi impuls ljutnje. Učimo osjećati svoju ljutnju i ostati u kontaktu s njom, pohranjujući svjesno njezin impuls u sebe ili odabirući je izraziti.

Osvajanjem dostupnosti do svoje ljutnje, dobivamo ponovo izgubljeni i uskraćeni dio sebe..

Najbližu radionicu posvećenu ovoj temi naći ćeš  Osvojiti ljutnju

Bioenergetska analiza je psihoterapijska metoda u kojoj istovremeno radimo na ne riješenim emocionalnim konfliktima, uvjerenjima vezanim uz te konflikte i radom s i kroz tijelo. Djelujući psihoterapijski na ovim razinama: emocije – um – tijelo – relacija možemo se osloboditi ili ublažiti simptome koji nas muče i poboljšati kvalitetu svog života.

Podjeli se sa mnom ostavljajući komentar 

P.S.

Ako želiš biti u tijeku događanja, zapiši se na newsletter ili slijedi me na Facebook Psyche i Soma | Facebook

Više o bioenergetskoj analizi pročitaj ovdje 

Kako izgledaju grupne radionice bioenergetske analize možeš pročitati u ovom tekstu.

O psihoterapiji bioenergetskom analizom možeš pročitati ovdje

Pogledaj kako možeš sebi pomoći sa ljutnjom

Zapiši se na dvodnevnu radionicu bioenergetske analize

0 komentarzy

Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

hrHrvatski